Po ko zna koji put. Ne, nisam tužna. Samo sam u nevjerici zato što me uspije razočarati uvijek ista stvar, uvijek isti ljudi.. Iako me dotiče, nisam slaba. Ako sam nekad i bila, danas me prođe brže nego ikada. Jer kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Možda ipak nije sve bilo uzalud. Samo što naučiš tešku lekciju, ti što si bolji, manje si značajan u očima drugih, slabijih. Pa te uskoro zguraju sa puta. I onda shvatiš da ne pripadaš tamo gdje te ne žele, jer si dobar. I kreneš dalje, ali nikada pognute glave. A ja? Ja sam pronašla drugi put, mnogo bolji. Onaj koji će me odvesti visoko i odakle se mogu smijati njima. Tako slatko, puna srca. Jer ja sam krenula dalje, a oni i dalje tabaju.. Da, JA. Živim za taj trenutak kada će me ugledati i ostati bez riječi sa ustima raširenim do poda. A to će ubrzo doći, vrlo brzo... Duša mi puna.

♥ Ne čekaj vrijeme. Načini ga.
Ne čekaj ljubav. Osjeti je.
Ne čekaj novac. Zaradi ga.
Ne čekaj put. Nađi ga.
Ne čekaj priliku. Stvori je.
Ne traži malo. Izvuci maksimum.
Ne poredi se. Budi svoj.
Ne kukaj o nesreći. Transformiši se.
Ne izbjegavaj neuspjehe. Iskoristi ih.
Ne razmišljaj o greškama. Uči iz njih.
Ne povlači se. Zaobiđi to.
Ne zatvaraj oči. Otvori um.
Ne trči za životom. Živi ga. ♥

Tri žene sretnu se na tržnici kamo su došle po namirnice. Zapričaju se o svojim sinovima. „Trebali biste čuti moga sina! Kako samo prekrasno pjeva, kao slavuj! Taj će sigurno biti poznat pjevač. Imućan i poznat!“ Druga žena se hvalila: „A da samo vidite moga sina, kako je visok i snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro dotakne oblake! Bit će najbolji sportaš na svijetu!“ Treća žena samo je šutjela. Na to je druge dvije počnu provocirati: „A tvoj sin?“ „Ne znam što bih vam rekla. Moj sin je mlad, plemenit i dobar, običan dečko, kao i mnogi drugi.“
Žene se upute kućama noseći teške torbe i vrećice. Treća žena je i dalje šutjela osjećajući se neugodno pored ove dvije. Sunce je sve žešće pržilo, teret je bio sve teži. Odjednom žene ugledaju na ulazu u selo svoja tri sina. „Počujte kako moj sin lijepo pjeva!“ usklikne prva pokazujući na svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao. „Pogledajte moga sina“, ushićeno će druga „Kako visoko baca kamen. Divota!“

Treći sin potrči prema svojoj majci i uzme joj težak teret iz ruku...